Rak endometrija odgovoran je za oko 50% svih ginekoloških karcinoma.
U razvijenim zemljama je to najčešći karcinom ženskih spolnih organa.
U nerazvijenim zemljama po učestalosti je odmah nakon raka vrata maternice.
Četvrti je po učestalosti karcinoma u žena, nakon raka dojke, kolona, i dišnih organa. 2.8% žena tijekom života razvije rak endometrija tijekom života.
Histološki razlikujemo: endometrioidni adenokarcinom (viloglandularni, papilarni, sekretorni, s pločastom diferencijacijom), mucinozni, serozni, svjetlostanični, planocelularni, miješani, nediferencirani.
Endometrioidni karcinom je odgovoran za oko 80% endometralnih karcinoma
u vezi je s izlaganjem estrogenima. Prosječna dob pojavljivanja bolesti je 62 godine. Endometrioidni tumori u pravilu imaju dobru prognozu, petogodišnje preživljenje je oko 83% . Simptomi se najčešće javljaju u ranom stadiju bolesti s krvarenjem. Često se javljaju kod debelih žena ili s postojanjem druge estrogenske stimulacije.
Mucinozni oko 5% endometralnih karcinoma, sadrže u citoloplazmi mucin, ponašanje im je slično kao kod endometralnih, a prognoza dobra.
Serozni – 3-4% endometralnih karcinoma – vrlo agresivan, jako atipične stanice, u starijih, mršavih žena, obično se otkriva u uznapredovalom stadiju. Odgovoran je za skoro 50% smrtnosti od endometralnog raka. Skoro uvijek imaju limfovaskularnu invaziju i duboku invaziju miometrija. Čest je također u miješanim tumorima.
Svjetolostanični rak manje od 5% svih endometralnih karcinoma, uglavnom oboljevaju starije, mršave žene, a preko 50% otkrivenih pacijentica već ima proširenu bolest. Čest je u miješanim tumorima.
Planocelularni tip udružen je s cervikalnom stenozom, kroničnom upalom i piometrom. Rijedak je . Prognoza je loša.
Miješani tumori koji imaju i vrlo mali postotak serozne komponente često recidiviraju.
Osim histološkog tipa za određenje tumora bitan je i stupanj zrelosti (gradus):
-G1 (do 5% elemenata solidnog rasta)
-G2 (6-50% elemenata solidnog rasta)
-G3 (više od 50% elemenata solidnog rasta)
Značajnija nuklearna atipija povisuje stupanj za 1.
Ovakva podjela s obzirom na stupanj zrelosti odnosi se na endometrioidne i mucinozne karcinome, kod seroznih i svjetlostaničnih varijanti se stupanj određuje s obzirom na stupanj nuklearne atipije, iako većina istraživača smatra da bi se ti tipovi trebali uvijek svrstati u lezije visokog stupnja, te bi gradacija zapravo bila i nepotrebna.
Čini se da tumori endometrija nastaju različitim patogenetskim mehanizmom, pa ih prema tom kriteriju možemo podijeliti na tip 1 i 2.
Tip I je najčešći 75-85%, oboljevaju mlađe, perimenopauzalne, deblje žene, osjetljivi su na estrogene (endo ili egzogene), uglavnom se otkrivaju u ranom stadiju, s krvarenjem, mogu nastati iz atipične složene hiperplazije, i postojati istovremeno s hiperplazijom, prognoza žena kod kojih je pravovremeno postavljena dijagnoza je dobra.
Tip II rak endometrija nastaje spontano, ne iz hiperplazije, otkriva se kad je već proširen. Zahvaća uglavnom starije, mršave žene nastaje spontano, bez estrogenske stimulacije iz atrofične sluznice. Slabo su diferencirani i imaju lošu prognozu.
Visokorizični čimbenici za progresiju bolesti su: gradus 3 endometrioidnog adenokarcinoma, karcinomi neendometriodine histologije, limfovaskularna invazija tumora, infiltracija cervikalne strome.
Stadij raka endometrija se kirurški najčešće određuje prema FIGO (International Federation of Gynecology and Obstetrics)/Tumor, Node, Metastasis (TNM) klasifikaciji, koja se temelji na kirurškoj i patohistološkoj analizi proširenosti bolesti.
Definitivna dijagnoza i procjena stupnja proširenosti bolesti se potvrđuje patohistološkom analizom materijala dobivenog nakon operativnog zahvata
Histološki uzorci dobivaju se histeroskopskom biopsijom ili kiretažom kojom se određujepatohistologija (tip raka i stupanj).
Daljnjom obradom se istražuje mogućnost postojanja metastaza (slikovne pretrage (UZV, CT, Rtg pluća), laboratorijske (CA 125)). Za kliničko određivanje stadija može se raditi MRI (dubina miometralne invazije, proširenost na cerviks, metastaze u limfnim čvotrovima), iako je standardno određivanje stadija kirurško
Liječenje: najčešće kirurško (laparoskopijom, laparotomijom, a u nekim slučajevima i vaginalnim operacijama, te se nakon kirurškog liječenja, ukoliko je potrebno nastavlja dalje onkološko liječenje (radioterapija i/ili kemoterapija)).
Kod mladih pacijentica koje žele još roditi, s dobrom diferenciranim endometrioidnim rakom endometrija u početnom stadiju bolesti dolazi u obzir konzervativno liječenje visokim dozama progesterona uz intenzivne kontrole.
Ukoliko žene nije moguće operativno liječiti zbog povećanih anestezioloških ili operativnih rizika provodi se primarna radioterapija.
U vrlo proširenoj bolesti može se koristiti palijativna radioterapija s hormonskom terapijom.
Vrlo su važni redoviti pregledi kako bi se rak endometrija otkrio u što ranijoj fazi, u kojoj su prognose dobre.
Literatura:
- Siegel RL, Miller KD, Jemal A. Cancer statistics, 2018. CA Cancer J Clin 2018;68(1):7-30.
- Gordon MD, Ireland K. Pathology of hyperplasia and carcinoma of the endometrium. Semin Oncol 1994;21:64-70.
- Soljačić Vraneš H., Djaković I., Kraljević Z., Nakić Radoš S, Leniček T, Kuna K. Clinical Value of transvaginal ultrasonography in comparison to hysteroscopy with histopathologic examination in diagnosing endometrial abnormalities. Acta Clinica Croat. 2019;58(2):249-54.
- Fortier KJ. Postmenopausal bleeding and the endometrium. Clin Obstet Gynecol 1986;29:440-445.
- Soljačić Vraneš H, Djaković I, Vrljičak M, Orsag NĐ, Kuna K, Kraljević Z, i sur Histopathologicfindings in women undergoing hysteroscopic resection of endometrial polyps and uterine myomas. Acta Clinic Croat.2019;58(4):627-31.
S obzirom na učestalost raka endometrija preporučamo redovite ginekološke pregleda s uzimanjem pap
